“Socijalni preduzetnici su vizionari, koji poput umjetnika imaju moć da vizualizuju ono što još uvek ne postoji i neće odustati sve dok ne ostvare svoj san.” /“Start up and change the world”/
Kako iskoristiti svoj talenat i od kreativnih ideja kroz stvaralaštvo doći do sopstvene preduzetničke priče? Dok neki o tome samo teoretišu, mi smo 7 mjeseci unazad uveliko radili na sticanju i razvijanju kreativnih vještina kao što su tkanje, slikanje, crtanje i oslikavanje prirodnih materijala, a sve to u okviru projekta “Žensko socijalno preduzetništvo u kulturi”.
Neke od nas su u ovim radionicama vidjele priliku da se bave onim što zaista vole i da razvijaju svoje umjeće, dok je za druge dolazak na ove radionice značio priliku da nauče nešto novo, povežu se sa ljudima sličnim sebi i da kvalitetno provedu svoje slobodno vrijeme, posebno zimi kada, po pravilu sve spava.
Šta ih je motivisalo da se pozabave temom socijalnog preduzetništva i kako pokrenuti socijalno preduzeće u zemlji koja, u pravnim okvirima, još uvijek ne poznaje ovu kategoriju, neka su od pitanja kojima smo se bavili na današnjoj radionici. Po tome je, upravo i ovo druženje danas bilo posebno.
Pripremajući se za ovu debatu, koja će se naći u kratkom filmu i zaokružiti cijelu priču oko projekta, činilo se značajnim isticanje stvarnog stanja stvari ne samo u Tivtu, već i na nivou čitave države, a povodom ženskog preduzetništva uopšte.
Film će biti prikazan u okviru posljednje izložbe kreativnih radova žena učesnica projekta planiranoj za kraj marta.
I dalje se samo mali procent žena odlučuje za preduzetništvo!
Projekat je nastao u skladu sa “Strategijom razvoja ženskog preduzetništva u Crnoj Gori 2015. - 2020.”, ali postavlja se pitanje: Šta je u posljednjih nekoliko godina urađeno u cilju kreiranja povoljnog poslovnog ambijenta za razvoj ženskog preduzetništva? Da li je obezbjeđen bolji pristup finansijama, kako je bilo planirano i da li su im pružena potrebna znanja i vještine za osnivanje preduzeća i osnaživanje? Sa druge strane, da li se radilo na promociji, umrežavanju i zagovaranju interesa žena preduzetnica i onih koji to žele da postanu?
Mi možemo reći da smo u posljednjih, skoro godinu dana uspješno radile na tome. Ali, da li su ti, “mikro” koraci dovoljni da se promjeni globalna svest društva po pitanju osnivanja preduzeća od strane žena?
Ukoliko se osvrnemo na podatak da je prema statistici iz 2011. (a važeći podaci pokazuju isto stanje) od ukupnog broja aktivnih poslovnih subjekata (21 127) 90% u vlasništvu muškaraca, dok su u samo 9,6% slučajeva vlasnice žene, situacija nije baš ohrabrujuća.
Tokom 2019. godine napravljena je analiza dotadašnjeg stanja predstavljena kroz izveštaj o realizaciji akcionog plana za sprovođenje pomenute strategije. Ono što nam ta analiza govori je to da je tokom prethodnih godina, a posebno u toku 2018. na koju se osvrće, dosta toga realizovano, ali pretežno je riječ o edukaciji kao što su seminari, obuke, treninzi i radionice. Takođe, pružena je mentorska podrška potencijalnim preduzetnicama i ženama koje su to već postale. Međutim, konkretni koraci su uglavnom izostali. Ono što se može izdvojiti jeste to da su na nivou države, u nekim opštinama pokrenute inicijative i projekti koji su omogućili pojedinim ženama preduzetnicama da pristupe određenim grantovima. Osim toga, pružena im je mogućnost besplatne prijave preduzeća i jednogodišnja, besplatna knjigovodstvena pomoć. Za 2019 godinu, na nivou države je izdvojeno 150 000 EUR za podsticaj razvoja ženskog preduzetništva, od kojih je 10 000 EUR bilo planirano za opštinu Tivat.
Dobro bi bilo da u toku 2020. godine budu vidljivi i pomaci na poljima planirane inicijative ka ministarstvu finansija u pogledu mogućnosti smanjenja poreskih troškova u prvoj godini poslovanja, kao i u pogledu promocije ženskog preduzetništva u okviru javnog bankarskog sektora i razmatranju mogućnosti uvođenja novih instrumenata banaka za finansiranje žena preduzetnica.
Kada država radi “za žene”!
Jedan od modela na koji se možemo ugledati, takozvani model preduzetničke podrške, nastao je 1990. godine u Boliviji. Naime riječ je o socijalnom preduzeću, “Pro Mujer” (Za žene), osnovanom od strane liderica Lin Paterson i Karmen Velasko.
Polazeći od toga da kada rade ili imaju svoje biznise, žene čak 90% svojih primanja ulažu u porodicu, kroz svoju priču koju su nazvale Pro Mujer pružaju podršku ženama da pokrenu ili unaprede svoje poslovanje. U tom smislu ženama, pretežno onim koje su nešto siromašnijeg materijalnog stanja ili su, na žalost žrtve porodičnog nasilja, na raspolaganju stoje mini grantovi, zdravstvena nega i adekvatna edukacija.
Kad im se pruži prava priliku, žene mogu postati značajni agenti promjena!
Kao što “svi putevi vode u Rim”, tako nas svaki razgovor, bez izuzetka, koji povedemo na ovu temu dovede do jednog te istog zaključka.
One su pokrenule projekat koji na djelu objašnjava šta je to socijalno preduzetništvo po modelu zapošljavanja. Odlučile su da svoje znanje podjele sa drugima. Odazvale su se na poziv da budu dio radionica i steknu potrebne vještine ili ih samo probude u sebi i razviju. I, ne samo to, voljne su da pomognu da prave vrijednosti ponovo isplivaju na površinu. Žele da svojim primjerom i kroz programe neformalnog obrazovanja pruže mogućnost mladima da pogledaju onu drugu stranu poslovnog života i shvate da postoji zaista širok spektar zanimanja, koji pruža gotovo nebrojene mogućnosti.
Žene koje žive u Tivtu, sigurne su da je ovaj projekat samo polazna tačka i da kada projekat bude završen one moraju naći načina da svoj kreativni potencijal i talenat ulože u pokretanje sopstvenog posla i da i dalje djeluju udruženo.
Ono što nam je potrebno je podrška šire zajednice i prostor za rad. Verujemo da će to biti prostor bivšeg “Mar-Mar”-a i da ćemo uspeti u namjeri da bar jedan prostor ostane u službi građana/ki.
Prema riječima učesnica u debati, Lastva je nekada živjela punim plućima i bila centar dešavanja u Tivtu. Učinimo te stvari ponovo mogućim.
“ Socijalnim preduzetnicima nije dovoljno ukoliko im samo date ribu ili ih naučite kako se riba. Budite sigurni da oni neće odustati sve dok ne urade nešto revolucionarno na nivou čitave ribolovačke industrije.”Bil Drayton, osnivač socijalnog preduzeća Ashoka.